Tematski pokazatelj RIBARSTVO I AKVAKULTURA (godina 2012.)
OCJENA OSTVARENJA CILJEVA STRATEKIH I PLANSKIH DOKUMENATA
U zadnjem četverogodišnjem radu najintenzivniji procesi u ribolovu odvijali su se u smislu usvajanja EU regulative u ribarstvu i njene implemantacije u hrvatsko zakonodavstvo i praksu. Bilo je to razdoblje intenzivnih pregovora s EU u poglavlju 13 i pokušaja dobivanja izuzeća za pojedine ključne probleme u hrvatskom ribarstvu. U sklopu toga usvojeno je više zakona kao što su: Zakon o morskom ribarstvu (NN 56/10, 127/10, 55/11), Zakon o slatkovodnom ribarstvu, Zakon o strukturnoj potpori i uređenju tržišta u ribarstvu (NN 153/09, 127/10) te Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u akvakulturi (NN 153/11).
Usklađivanje se obavljalo prema Zajedničkoj ribarstvenoj politici EU (ZRP), koja predstavlja skup propisa koji uređuju ribarstvo na razini Europske unije. Navedene mjere se odnose na pitanja pristupa resursima, iskorištavanja i zaštite bogatstava mora, uređenje tržišta, strukturne mjere i pitanja odnosa s trećim zemljama.
Za regulaciju ribolova u RH najvažnija je Uredba Vijeća br 1967/2006. (tzv. Mediteranska uredba) koja definira specifične tehničke mjere koje se primjenjuju u Mediteranu. Ona uključuje dio u kojem se precizno opisuje podjela i definicija pojedinih alata, što je važno iz razloga jer su mjere u pravilu definirane za pojedine skupine alata. Ključne mjere koje se nalaze u uredbi su zabrana rada pojedinim alatima nad livadama morskih cvjetnica, definiranje minimalne veličine oka za pojedine alate i ostalih tehničkih karakteristika alata, definiranje minimalne lovne veličine za većinu gospodarski važnih organizama, te propisivanje minimalne udaljenosti od obale na kojoj pojedini alati mogu raditi. Važan dio uredbe čini i dio koji se odnosi na planove upravljanja.
Osim navedenog, u Uredbi se detaljno opisuju i postupci i uvjeti koje je potrebno zadovoljiti kako bi se dobilo izuzeće za primjenu pojedinih dijelova ove uredbe koliko to pojedina zemlja želi.
U zadnjem četverogodišnjem razdoblju RH je završila pregovore s EU, te je tražila i dobila određene privremene derogacije Mediteranske uredbe (slika 7). One se odnose na minimalnu udaljenost od obale za koću, te mogućnost zadržavanja malog obalnog ribolova.
Tijekom 2012. RH je započela s izradom Planova upravljanja za ključne tipove ribolova, kroz koje se daje ocjena stanja pojedinih tipova ribolova i dominantnih vrsta u lovinama, predlažu se mjere regulacije ribolova i definiraju načini praćenja stanja. Za pojedine alate su zatražene i derogacije prema pravilima kako to propisuje Mediteranska uredba. Načinjeni su slijedeći planovi upravljanja: Plan upravljanja za koće, Plan upravljanja za plivarice i Plan upravljanja za obalne potegače. Navedeni dokumenti su dostavljeni Europskoj komisiji na očitovanje, te su planovi u procesu dopune na osnovu traženja Europske komisije i STECF-a.
Očuvanje biološke raznolikosti te povrat izgubljenih staništa i svojti gdje je to moguće
Jadransko se more, a posebice njegov istočni dio, u odnosu na većinu svjetskih mora još uvijek odlikuje veoma visokom biološkom raznolikošću, što se očituje kako u planktonu (na pr. više od 30 vrsta roda Chaetoceros, preko 250 vrsta kopepoda itd.), tako i u nektonu (preko 440 vrsta riba). Zbog raznovrsnosti morskih staništa, posebno se visokom bioraznolikošću odlikuju i bentoske biocenoze. Ipak, različite ljudske aktivnosti poput intenzivnog ribolova, onečišćenja priobalnog mora, estuarija i donjih tokova rijeka, porasta brodskog prometa u Jadranu uz koji je vezan i sve veći unos balastnih voda, direktno se ugrožava velik broj različitih ribljih vrsta (ribolov), a sužavanjem životnog prostora neizravnim se putem ugrožavaju i svi ostali morski organizmi. Različitim ribolovnim alatima (njih preko pedeset korištenih u priobalnom ribolovu) veliki je broj populacija tih vrsta, zbog dugotrajnog i nerazumnog iskorištavanja, danas znatno prorijeđen. Tome je uzrok bilo mnoštvo dozvoljenih ribolovnih alata, velik broj ribara, ribarskih plovila i brodova, preveliki ribolovni napor, te najčešće neučinkoviti, nedorečeni i nedovoljno kontrolirani zakonski propisi. Eliminacijom mnogih ribolovnih alata, zabranom ribarenja na pojedinim bentoskim biocenozama (livade morskih cvjetnica), kao i privremenom zaštitom prelovljenih vrsta, stvaraju se uvjeti za dugoročniji oporavak obalnih zajednica. Također, implementacijom Okvirne direktive o morskoj strategiji i Natura 2000, na čemu se u Hrvatskoj veoma intenzivno radi tijekom dvije protekle godine, zaštiti će se najveći dio morskih staništa, što će u konačnici pomoći očuvanju bioraznolikosti bentoskih organizama. I dok su, nažalost, neki izolirani kopneni biotopi, antropogenom degradacijom, neobnovljivo i nepovratno izgubljeni, morski se ekosustav zbog svoje homogenosti lakše obnavlja, odnosno nastale promjene su najčešće reverzibilne. Pozitivni primjeri obnove, kako bentoskih naselja, tako i ribljih populacija već su zabilježeni na nekoliko područja u Jadranu (Velebitski kanal, kanalske vode srednjeg Jadrana), a uslijedili su prekidom ili smanjenjem uzroka devastacije. Ipak, potrebno je naglasiti da se obnova bioraznolikosti znatno sporije odvija u bentosu, nego u ostalom dijelu morskog ekosustava, jer se i negativni učinci zamjećuju tek nakon duže izloženosti.